Jure Čuljak – Jura

Svi oni, koji su, dajući sebe nesebično za boljitak ovoga našega kluba, postali su nezaobilazni dio njegove povijesti. Zato ih danas, kad sagledamo taj dugi put, obasut trnjem i slavljima, ne možemo i ne smijemo zaboraviti. Bez njih, to možemo ustvrditi sa stopostotnom sigurnošću, ne bi imali ovo što danas imamo. To je ono što uvijek, i danas i sutra, moramo imati na umu i prenositi na naraštaje koji dolaze. Oni su to, svojim doprinosom, itekako pošteno zaslužili.

 

 IN MEMORIAM

Jure  Čuljak

05. 10. 1961. – 23. 03. 2015.

Ponedjeljak, 23.03. svanuo je kao i svaki drugi proljetni dan. Svjež, malo prohladan, ali sunčan i bez oborina. Nažalost, poslijepodne tog dana zaplakao je Stari Slatinik, kao nikada do sada. Brzinom munje proširila se tužna vijest da je iznenada u 54. godini svoga života preminuo jedan od najboljih i najvećih slatinjana, Jure Čuljak – Jura.

Prestalo je kucati srce jednog velikog čovjeka, čovjeka koji je živio i radio cijelog života za Stari Slatinik i za NK Svačić, pogotovo za njegove mlađe uzraste.

Jure Čuljak rođen je 05.10.1961. godine u Slavonskom Brodu u velikoj hercegovačkoj obitelji gdje je imao još tri brata i dvije sestre. Osnovnu školu pohađao je u Starom Slatiniku i Oriovcu. Odmalena se zanimao za poljoprivredu, rad s traktorima i poljoprivrednom mehanizacijom. Izrazito je volio slatinske oranice, livade i šume te je po istima provodio dobar dio mladenačkog života. Ono što je najviše volio za to se i školovao, završivši srednju poljoprivrednu školu u Slavonskom Brodu. Volio je zemlju i sve ono što život u poljoprivredi nosi  te se njome cijelog života bavio. Nije bilo njive koju on nije poznavao, ni posla kojeg on nije mogao da obavi.

Završivši srednju školu, početkom 1980. godine odlazi na služenje vojnog roka. Nakon vojske zapošljava se u velikom brodskom kombinatu Jasinje u kojem radi sve do njegovog propadanja. Sredinom 80-tih oženio se suprugom Božanom s kojom ima 4 sina Stjepan, Mladen, Franjo i Josip.

Sredinom 90-tih zajedno sa svoja dva prijatelja otvara svoju vlastitu firmu Dolci-voće, u kojoj uspješno obrađuje oko 50 hektara nasada jabuka. Njegov dugogodišnji rad u proizvodnji jabuka nije prošao nezapažen što dokazuje puno odlikovanja i priznanja koje je firma dobila od nadležnih službi.

Kako to dolikuje od čovjeka koji je volio svoje selo i sve ljude u njemu, svakom sumještaninu koji je to tražio, omogućio je sezonsko zaposlenje da si zaradi koju kunu u njegovom poduzeću.

Kako su godine prolazile tako se i on osjećao najbolje i najispunjenije. Radio je ono što je najviše volio, obrađivao je zemlju, podizao nove nasade i s velikim ponosom i trudom ubirao plodove svoga rada.

Volio je svoj posao, svoje selo, veliki krug svojih prijatelja, a možda i najviše one najmlađe. Posebna je bila veza koju je razvijao s mladima. Znao ih je zaintrigirati i povući k sebi, gdje bi svi oni volili slušati njegove priče, šale i dogodovštine te razna putovanja s automobilom ili traktorom.

Jure je kao i velika većina naših sumještana bio lud za loptom i nogometom. Od malih nogu lopta se nije ispuštala iz ruku i naganjala se od jutra do mraka. Bila je to velika međusobna ljubav koja je trajala od njegove najranije dobi, pa sve do posljednjih uzdisaja njegovog života. Kao i sva djeca bježalo se od kuće da bi se igrao nogomet ili gledalo trening, utakmica ondašnjih igrača tadašnjeg Poleta. Znalo se nekad i pobjeći u drugo selo da bi se gledala utakmica našega kluba.

Prošavši mlađe selekcije našega kluba, prvu priliku da zaigra u seniorskoj selekciji dobio je u susjednom ASK-u iz Gornjih Andrijevaca. Vrlo brzo se vraća u matični klub te je tokom 80-tih godina standarni prvotimac našeg kluba. Igrao je cijelo vrijeme do samog rata, a vrhunac njegove karijere bile su kvalifikacije 1990. godine kada je NK Polet bio bolji od NK Sloge iz Vrpolja, te na taj način stekao pravo na igranje u ondašnjoj I općinskoj nogometnoj ligi.

Ipak, osim igračke karijere, za nas je podjednak, ako ne i više važan njegov dugogodišnji doprinos za naš klub i za naše selo. Nije bilo radne akcije u klubu u kojoj Jure nije dao sve što je imao, svoje vrijeme, svoju mehanizaciju, svoj rad, a u dosta slučajeva i svoja vlastita financijska sredstva.

Svoje vrijeme i svoja sredstva nije štedio, nije bilo neznam, ne mogu ili neću. Sve se uvijek moglo i moralo napraviti, što je rezultiralo da je danas NK Svačić dugogodišnji član I ŽNL, daleko priznat u svom radu i svugdje prepoznat kao odlično organiziran klub, gdje ostvaruje zapažene rezultate. Slobodno možemo reći da NK Svačić nebi bio to što je danas, da Jure nije postavio svoja leđa kad je bilo najteže i najgore. Sve što se radilo na igralištu puna srca je podržavao i svaki posao prvi je vodio, jer radilo se zbog nas i naše djece, za mlađe uzraste koji tek dolaze na igralište i koji će kroz naše mlade selekcije limače, pionire i juniore danas sutra biti nositelji našeg kluba.

Kroz kontinuirani rad s mlađim selekcija koje je svesrdno podržavao tako su i njegova tri sina stasala u prvotimce i bili su naši dugogodišnji nositelji igre. Priznanje našem radu je poziv NK Oriolik, trenutačnog člana III HNL njegovom sinu Josipu  da potvrdi formu i klasu u puno višem i kvalitetnijem rangu natjecanja.

Možda po čemu je bio i najpoznatiji je njegova stalna borba za boljim i poštenijim nogometom. Vječiti borac za što časnijim i poštenijim nogometom, boreći se za regularnost, za poštivanje propisa i pod svaku cijenu poštivanje propozicija natjecanja. Nije volio ni odobravao stalna švercanja, sudačke krađe i sve ono čemu nije mjesto u nogometu, a moramo priznati da toga danas ima i previše. Nažalost, nije doživio da svima nama nogomet bude puno bolji, kvalitetniji i pošteniji, ali slobodno možemo reći da je svojim radom i djelima pokazao kakav bi  trebao biti.

Svoju dionicu u klupskoj povijesti časno je i pošteno  odradio. Dao je u datom trenutku najviše što je imao i mogao i na tome mu veliko HVALA. NK Svačić ga neće nikada zaboraviti. Svoje ime duboko je utisnuo u bogatu klupsku povijest, te danas-sutra u nekakvoj klupskoj monografiji njegovo ime bit će neizostavno.

Dva dana kasnije, 25. ožujka 2015. je na staroslatinjskom groblju, od mnogobrojnih poštovatelja i ‘malih’ ljudi velikog srca, ispraćen Jure Čuljak.  Svi mi možemo biti sretni i zadovoljni, a posebno ponosni  što smo imali takvog čovjeka u svome selu i što je bio dio nas. Bio je odličan suprug, otac, rođak i naravno prijatelj koji je pomogao svakome kome je mogao.

Dragi Jure, počivaj u miru Božjem.

Odmaraj, zaslužio si. Bio si veliki čovjek.

 

Sloboda, moralnost i ljudsko dostojanstvo pojedinca sastoji se upravo od sljedećeg – da čini dobro ne zato jer je prisiljen, već zato jer to razumije, želi i voli.

Mikhail Bakunin

24. 04. 2015.

NK SVAČIĆ
Igrači
Juniori
Pioniri
Škola nogometa
Stadion

Povijest NK Svačić
Prvi organizirani pristup unošenja nogometne igre u živote naših mještana zbio se tokom 1947. godine. Utemeljen je nogometni klub pod nazivom Fiskulturno društvo 'Polet'. VIŠE

Pratite nas i na Facebooku

Naslovnica | NK Svačić | Povijest kluba | Fotogalerija | Turniri | Sponzori | Forum
© NK Svačić - Stari Slatinik | Sva prava pridržana.