Marko Lovinčić – Lord

IN MEMORIAM

MARKO LOVINČIĆ

02.01.1948. – 17.07.2009.

 17.  srpnja 2009. godine prestalo je kucati srce inicijatora osnivanja i prvoga predsjednika Udruge “Zavičajno društvo Stari Slatinik, te dugogodišnjeg sportskog radnika u mjesnom nogometnom klubu, Marka Lovinčića.

Markov život nije bio nimalo lak. Obilježen je u samom početku tragičnom smrću oca u poslijeratnim čistkama. Samohrana majka Milica odgajala ga je u teškim uvjetima, ali ipak mu je omogućila završetak gimnazije i diplomu na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Od malena je Marko odgajan u kršćanskom i domoljubnom, hrvatskom duhu, te nije čudo da se za vrijeme studija u Zagrebu pridružio “Hrvatskom proljeću” kojom prigodom se aktivno družio sa tadašnjim vođama ovoga pokreta, Draženom Budišom, Markom Veselicom i drugima.

Nakon završetka studija Marko se zapošljava u tadašnjoj Vodnoj zajednici (danas Hrvatske vode) gdje se naročito aktivira u uređivanju njihovog časopisa “Sava”. Nakon toga, do konca devedesetih obavlja dužnost tajnika Saveza organizacija za fizičku kulturu tadašnje Općine Slavonski Brod (danas Zajednica športskih udruga Brodsko-posavske županije).

U sportskom životu Marko je bio izrazito aktivan te možemo slobodno reci da NK Svačić ne bi bio to što je sada da nije bilo njega.  Dugo godina  igrao je u obrani našeg kluba te bio jedan od najboljih u svojoj generaciji. Dugogodišnji sportski radnik, a nadasve veliki entuzijast, pokretač i idejni začetnik svih većih radova na izgradnji sportskog objekta na Dubovki. Vrhunac njegova sporskog rada je  izgradnja novog klupskog doma kao i igrališta s kojim se i dandanas ponosimo  jer je to neformalno najbolji zeleni travnjak u županiji.

Potvrda svega navedenog je i visoko priznanje, na koje je klub posebno ponosan i koje su samo rijetki uspjeli dobiti. Radi se o priznanju za 20 i više godina neprestanog volonterskog rada u klubu i promicanju amaterskog športa uopće, koje dodjeljuje MOK i FIFA, a uručio mu ga je 19. travnja 2002. godine u Slavonskom Brodu, Vlatko Marković, predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza.

Što se tiče društveno-političkog rada, početkom osamdesetih aktivan je u Hrvatskoj demokratskoj stranci svojeg prijatelja Marka Veselice a kasnije je jedan od osnivača Hrvatske čiste stranke prava u našoj Županiji.

Bez obzira na svoje stavove koji nisu bili u skladu sa tadašnjom službenom politikom, Marko je u razdoblju od 1974. do 1984. godine biran za predsjednika Mjesne zajednice te daje izraziti doprinos kulturno zabavnom i sportskom životu u selu pri čemu je zaslužan za izgradnju značajnih infrastrukturnih objekata.

Najveći doprinos kulturnom i zabavnom životu ovoga naselja Marko Lovinčić daje u najnovijoj povijesti ovoga naselja kroz Udrugu “Zavičajno društvo Stari Slatinik” koja se na njegovu inicijativu osniva u svibnju 2006. godine. Marko je sve ovo vrijeme, unatoč teškoj bolesti koja ga je nedugo nakon toga pogodila, spiritus movens ove Udruge. Udruga je do sada izdala 6 vrijednih knjiga čiji je urednik i autor velikog broja priloga naš Marko. U društvenom domu uređena je Zavičajna zbirka sa velikim brojem vrijednih izložaka koji govore o povijesti našega naselja. I ovdje je veliki Markov doprinos. On je osobno od kuće do kuće skupio veliki broj izložaka, sačuvavši ih tako od daljnje propasti.

S tugom  smo na posljednji počinak ispratili, kišovitoga dana 17. srpnja na mjesnom groblju u Starom Slatiniku ispratili našega Marka, ali istovremeno smo ponosni što smo u svoj sredini imali ovakvog čovjeka. Markov život bio je ispunjen davanjima. Malo toga je za uzvrat tražio i primao, osim naravno pohvala za njegov rad koje su bile duboko opravdane.

U posljednjih nekoliko godina, unatoč bolesti koja je neumitno napredovala, može se slobodno reći da je živio isključivo za Stari Slatinik, za Zavičajnu udrugu i knjige koje je kroz nju uređivao i izdavao. Čak i posljednjih dana, kada nije mogao ustati iz bolesničke postelje i već polako gubio kontakt sa okolinom Markove misli bile su usmjerene na narednu, sedmu knjigu, koju na žalost nije uspio završiti. Kroz ove knjige došao je do izražaja Markov spisateljski i nadasve pjesnički talent, te su njegovi radovi zabilježeni za slijedeće generacije.

Pred sam kraj života Marko je napisao tekst koji nosi naslov “U traganju za dušom”, koji je trebao biti uvod u njegu posljednju, nedovršenu knjigu. Ovaj tekst glasi:

 

“Stari Slatinik, mesto našega iskona, neodoljivi je dio nas koji smo u njegovu okrilju ugledali svjetlo dana i svojim prvim dječjim koracima krenuli neizvjesnom cestom života.

            On je naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Prošlost koja je ostala iza nas budimo u našim sjećanjima, kako bi u život vratili naš hod po neizvjesnima stazama života.

            Sadašnjost udišemo punima plućima, upijajući u sebe njezinu ljepotu i vonj njezine druge, neizbježne strane lica.

Na put u budućnost krećemo široko raskriljenih krila i ispunjeni nadom u bolje dane, ali i ispunjeni zebnjom od udaraca zle sudbine, koja nas je kroz prošla vremena tako često pohodila.

            Tu, u Staromu Slatiniku, pod humkom napaćene zemlje hrvatske stići ćemo na zadnju postaju svojega ovozemaljskoga života. To je dio usuda koji u sebi nosimo još od rođenja i koji nitko nije uspio izbjeći. Taj smiraj snova o vlastitoj vječitosti neodvojivi je dio naše sudbine kojom upravlja Svevišnji.

            Stari Slatinik duga je, burna i nedopisana priča, koja još uvijek traži svoju dušu, za kojom je tako dugo lutao po bespućima naše najčešće tragične prošlosti.

            Nošen tragikom minulih stoljeća hrvatske povijesti, još uvijek – tražeći tu svoju dušu nastojeći dohvatiti ju i obgrliti ju toplinom svoje neizmjerne ljubavi.

            Tražeći tu svoju dušu, dolazimo do jedne nepobitne spoznaje. neodvojivi smo dio naroda koji nakon svake od svojih Kalvarija širi krila i njima dodiruje visine neba, uživajući u pobjedi nad zlom.

            Dio smo te neumrle duše, plemenite i nepobjedive. To je duša hrvatska.”

 

Laka ti bila staroslatinička zemlja.

Neka ti je vječna slava.

NK SVAČIĆ – Stari Slatinik

S početkom kolovoza 2015. godine, igralište u Starom Slatiniku je dobilo ime po našem nekadašnjem igraču, predsjedniku i dugogodišnjem sportskom djelatniku Marku Lovinčić. Novi naziv stadiona glasi ŠRC Marko Lovinčić – Lord.

___________________________________________________________________________

Oproštaj s Markom Lovinčićem (02.01.1948.-17.07.2009.)

BIO JE HRVAT DUHOM I DAHOM

Hodao je uspravno i bio domoljub duhom i dahom, ili da kažem točnije – bio je Hrvat duhom i dahom. Ne mogu a da ne započnem tako ovih nekoliko riječi oproštaja od našeg Marka. Jer, kad tako kažem, to daje u potpunosti sliku Marka Lovinčića, iznimnog čovjeka, suradnika i prijatelja. Iako ovaj rastanak s njim nije neočekivan, otišao je ipak nenadano brzo, u svakom slučaju prerano otrgnut od života i od nas.

Preminuo je, eto, u svojoj 62. godini, u dobi kad je mogao svome kraju, svome Starom Slatiniku, svojim ljudima i onima koji iza nas dolaze, dati još podosta toga od svog bogatog iskustva i znanja.

Zbog svojih izrazitih karakterih i moralnih svojstava od kojih nije nikada odstupao, kao i zbog svoje nezatajene nacionalne svijesti u onom vremenu neslobode, ali i u vremenu ovom u kojem mnogo toga nije onako kako bi trebalo biti (što svi znamo i osjećamo), nije se Marko uklapao u zbivanja ove i ovakve naše stvarnosti, ali se svim svojim žarom i s neskrivenim entuzijazmom posvetio staroslatiničkom zavičajnom društvu, kojega je osnovao i bio mu (do svoga, nažalost, neizbježnog kraja) na čelu. Sastavio je, sa suradnicima, nekoliko vrlo korisnih i zanimljivih knjiga iz kojih se već danas može učiti i saznavati štošta o onome što se dosad zbilo u ovome kraju, ali i o onome čemu se danas teži.

Već njegov prvijenac pod naslovom “Stari Slatinik – najdraži dio domovine” izazvao je niz pozitivnih dojmova i mišljenja, pa i usmjerenja u pravcu istraživanja, izučavanja povijesti ovoga sela i ovog kraja. Već i zbog toga njegova je smrt ogroman gubitak ne samo za njegov Stari Slatinik, nego i za cijelu društvenu zajednicu, koja ostaje bez bogatog spektra njegova djelovanja. Jer, upravo je on svojim radom želio poticati i druge sredine na obradu svojih lokalnih sadržaja, pa su upravo stoga u njegovu djelovanju prisutni, pored zavičajnih, i nacionalni naboji u vremenu kada je opet na djelu prešućivanje i potiskivanje nacionalne hrvatske misli.

U svome pisanju Marko se potvrđuje kao dobar poznavatelj zbivanja i dogadanja o kojima piše, pa su njegovi tekstovi tematski i motivacijski utemeljeni na stvarnim činjenicama koje je nastojao proniknuti na samo njemu svojstven, pa i tvrdoglav, način. Doista, svih šest knjiga koje je pripremio Marko Lovinčić zasigumo će, ponavljam, privlačiti i sutra pozornost i biti zanimljivo štivo o ovome selu i ovome kraju.

Okrenut ljudima oko sebe, zainteresiran za svakog zanimljivog sugovornika i za svaku zanimljivu sugestiju, Marko je s tom osobinom razvio vještinu koja se baš tako često ne susreće. Imao je talent za prepoznavanje dobrih i pravih ljudi, a i talent za povezivanje s njima. Bio je, da tako kažem, majstor ljudskog umrežavanja. Dok se to danas najčešće radio zbog samopromocije ili unapređivanja vlastite karijere, u njegovu je slučaju taj motiv bio potpuno isključen. Njegovo je pravilo uvijek bilo da sam pokuša sve učiniti. Od Marka se, osim toga, moglo naučiti da i onaj tko nešto zna mora biti odgovoran za znanja drugih.

Još jedno moje zapažanje o Markovoj osobnosti. Ljutio se što je kod nas kriterija sve manje ili su sve niži, i neznalice i kojekakvi pojedinci negativnih profila mogu postati visokopozicionirani ljudi u strukturama društva.

Smetalo ga je što je sustav vrijednosti poremećen. Nije prihvaćao relativiziranje svih vrijednosii što je postalo načinom ponašanja, a da je sve jednako vrijedno, odnosno nevrijedno, pravilom. Često smo raspravljali o tome kako je sve dublji rascjep izmedu onih koji zagovaraju očuvanje tradicijskih (kršćanskih) vrijednosti, na kojima smo izrasli i na kojima se oblikovalo naše kulturno poimanje svega, i s druge strane onih koji smatraju da treba odbaciti religijsku, kršćansku, matricu iz suvremenog duhovnog obzora.

Na kraju bih ovo kazao. Markova smrt nije došla neočekivano. Naslućivalo se to prije nekoliko mjeseci kad operacije nisu uspjele zaustaviti prodor teške bolesti. Na svoj način samozatajan, Marko nije svoju okolinu opterećivao vlastitim tegobama, štoviše, zavaravao nas je svojevrsnim nehajem za svoje zdravstvene probleme. U takvom, do kraja neprekinutom radnom kontinuitetu, činilo se da je stalno u svemu prisutan i da se samo moramo pozdraviti do idućeg susreta. Ni smrt ga, rekao bih, nije iznenadila. Usnuo je, valjda, znajući da zauvijek odlazi.

A to što se danas s njim opraštamo i kažemo mu zbogom, uz zahvalnost za sve što je učinio, ne udaljuje ga iz našeg pamćenja.

On je i dalje tu, s nama. Naš Marko.

Vladimir Rem, Posavska Hrvatska, 24.07.2009.

NK SVAČIĆ
Igrači
Juniori
Pioniri
Škola nogometa
Stadion

Povijest NK Svačić
Prvi organizirani pristup unošenja nogometne igre u živote naših mještana zbio se tokom 1947. godine. Utemeljen je nogometni klub pod nazivom Fiskulturno društvo 'Polet'. VIŠE

Pratite nas i na Facebooku

Naslovnica | NK Svačić | Povijest kluba | Fotogalerija | Turniri | Sponzori | Forum
© NK Svačić - Stari Slatinik | Sva prava pridržana.