Povijest

Odavno je lopta,ta toliko privlačna pojava u životima stotina milijuna ljudi novovjekoga vremena, zaskakutala na staroslatiničkim ledinama. Kažu, neki koji su tada bili mladi, kako je to bilo nekoliko godina prije Drugoga svjetskoga rata. No, o tome pouzdanijih saznanja nema.

Prvi organizirani pristup unošenja nogometne igre u živote naših mještana zbio se tokom 1947. godine. Tada se, sljedeći primjer nekih okolnih sela u našem okružju, skupina zanesenjaka odlučila krenuti na težak put utemeljenja nogometnog kluba. Utemeljen je nogometni klub pod nazivom Fiskulturno društvo ‘Polet’. Prvi predsjednik kluba bio je Ivo Koporčić. U tadašnjem Upravnom odboru još su bili Marko Štivić, Ilija Koporčić, Josip Ferić, Nikola Vrzić, Bogdan Vlaisavljević i Đuro Žunić.

50-tih godina prošlog stoljeća

Bio je to tada uistinu hrabri put, koji je krenuo od ništa i vodio u nepoznato. Za veliku većinu tadašnjih žitelja ovoga sela bila je to pomalo čudna igra, o kojoj su malo znali. No, bila je to samo klica bačena u tlo koja je kroz šest desetljeća kasnije dala itekako vidljive i korisne plodove. Tada, u tom podmaklom vremenu, to se nije niti u primislima naziralo.

Kažu, i ne griješe niti malo kako je svaki početak težak. Možda je to i preblaga riječ. U ovom slučaju sigurno nisu pogriješili.

No, krenulo se. Prihvatili je ubzo staroslatinička mladost tu čarobnu igru koja danas oduševljava nebrojene poklanike diljem kugle zemaljske. Kroz nju je, barem načas,zaboravljela na sve nedaće i siromaštvo toga teškog i turobnog poratnog vremena, duboko izbrazdanog krvavim ožiljcima prošlosti.

U prvoj povijesnoj generaciji „Poleta“ prevladavali su igrači kao što su bili Franjo Koporčić, Josip Ferić, Draga Lujić, Stevo Vrzić, Iva Kukavčić, Pero Cvijić i drugi, a s dolaskom mlađe generacije u kojoj su bili Joca Sundač, Nikica Vrzić, Ivo Budiselić, Stanko Jelić, Stjepan Basanović, Čedo Lesan, Joza Turković i drugi, klub je osjetno dobio na kvaliteti. Iz toga vremena ostat će upamćene sjajne obrane jednog od najboljih vratara kluba u njegovoj povijesti Nikice Vrzića, vrhunske igre tadašnjeg kapetana momčadi Joce Sundaća, koji je u prvi tim ušao s nepunih 17 godina života, te sjajne realizatorske sposobnosti Ive Budiselića i Čede Lesana. U tom početnom razdoblju u klubu su uglavnom igrali “domaći“ igrači, a iznimka je bio Ivo Budiselić, željezničar koji je privremeno živio i radio na željezničkoj stanici.

60-tih godina prošlog stoljeća

Prvi koraci uvijek su teški i nesigurni. Teško je bilo i u ovom slučaju. Loši uvjeti, pomanjkanje stručnosti i neodređenih ciljeva, bili su popratna nuspojava tih naših prvih nogometnih godina. Ali, današnji nogometni djelatnici i zaljubljenici u tu nama omiljenu igru, moraju biti duboko zahvalni onima koji su utrli sa mukama naš šezdesetpetogodišnji nogometni put, s kojima se danas opravdano dičimo. Puno nam je donijela omamljujuća pojava u našim životima koja vragolasto putuje i odskače po travi zelenoj.

Usavršavanje nogometnog zanata bila je nuspojava koja obilježavala godine koje su dolazile u susret nakon navedenih prvih početničkih koraka na tom polju. Poboljšanja su se, i to vidljivo, osjećala na svim poljima. Iskustvo, stečeno kroz hodajuće vrijeme, polako ali sigurno, počela su davati svoje prve plodove.

Svaka dolazeća nogometna godina, svaki novi dan, donosili su nešto novo i bolje, stvarajući tako uvjete za visoke dosege na ovom polju.

1959. „Polet“ se ponovno pojavljivao u službenim natjecanjima. Ubrzo po uključivanju u najniži stupanj natjecanja, klub postiže zavidne uspjehe. Već 1962. i 1963. godine zauzima prvo mjesto i sudjeluje u izlučnim borbama za ulazak u viši stupanj natjecanja. Nažalost, nakon neuspješnih kvalifikacija, radi čega nije ušao u viši stupanj natjecanja, nastupa velika kriza kluba, koja traje sve do ljeta 1971. Te se godine u jesen klub potpuno stabilizirao i u proljeće 1972. ponovno osvojio prvo mjesto. Nažalost, ponovljen je neuspjeh u izlučnim borbama za viši stupanj natjecanja. Pretvrd suparnik bila je „Posavina“ iz Velike Kopanice.

Iz toga perioda,valja se podsjetiti na Ivu Jurkovića, Dragu Janjatovića, Nikolu i Antu Perkovića te Filu i Štefu Koporčić, koji su dugi niz godina igrali za Polet. Kasnije, krajem šezdesetih, klub ostaje na domaćim snagama, te izlazi iz velike krize s novim nadarenim naraštajem (Zvona Galović, Đuka Vukadinović, Joco Janjatović, Zdravko Klašnja, Fila Koporčić, Milan Nužda, Marko Lovinčić, Petar Lovinčić, Milan Cindrić, Nika Cindrić, Mirko Cindrić, Mile Kljajić, Ivan Salantić, Zvonko Samac, Miljenko Vrljić i drugi) koji se u prvoj polovici sedamdesetih borio za vrh ljestvice i igrao u, nažalost neuspješnim kvalifikacijama za viši stupanj natjecanja. U tim ranijim razdobljima u klubu je po pravilu igrao i barem jedan već dokazani i provjereni nogometaš. Uz već ranije spomenutog Budiselića, spomenimo vratare Janiku Seza i Ivana Đuričića, te napadače Zlatka Bulatovića i Zorana Šakića.

70-tih godina prošlog stoljeća

Godinu 1975. valja zlatnim slovima zapisati u povijest staroslatinačkog nogometa jer nakon poraza na jedanaesterce od Gornji Koliba u kvalifikacijama, ipak zbog izmjena u sustavu natjecanja, NK Polet ulazi u viši rang. To je bio prvi veći uspjeh kluba otkako se igra nogomet na ovim prostorima. U Drugoj općinskoj ligi „Polet“ se zadržao do 1979. kada kao drugoplasirani, zajedno s prvoplasiranim NK „Svjetlost“ iz Lužana prelazi u Prvu općinsku ligu. U Prvoj općinskoj ligi klub se zadržava do 1984., kada zbog lošeg plasmana ponovno prelazi u Drugu općinsku ligu, gdje ostaje sve do 1990. kada,nakon dva izlučna susreta sa „Slogom“ iz Vrpolja, ponovno stječe status člana najvišeg stupnja općinske lige.

80-tih godina prošlog stoljeća

Odmah po osamostaljenju Hrvatske,počelo se razmišljati o novom imenu kluba. Tako je klub 1991. izmijenjen u ‘Svačić’.

Pod novim imenom,danim u znak sjećanja na hrvatskog kralja mitskih razmjera, neumrlog Petra Svačića, klupski znak rese bijelo-crvena polja, na našu diku i za sva vremena.
Tokom devedesetih klub je većinom bio u nižim stupnjevima natjecanja da bi 1997. doživio zvjezdani uspjeh plasmanom u I županijsku ligu, kojoj pripada i dan danas.

Sa uskrsnućem hrvatske države polako se uzdiže i staroslatinački nogomet, kako bi koncem devedesetih godina prošlog stoljeća išao polako ka svojem vrhuncu. Od tada pa do danas, uz kratkotrajne padove,u gornjem je dijelu ljestvice najvišeg županijskog nogometnog natjecanja.

Istodobno, naš podmladak skoro neprekidno u svojim natjecateljskim razredima postiže vrhunske uspjehe.

Šampionska ekipa iz druge polovice 90-tih godina

UVJETI

Stari Rimljani odavno ustvrdiše kako se kroz teškoće dolazi do zvijezda. Iskustvom shvatismo i mi kako su oni,u tim davnim vremenima pogodili jednu pravu i neoborivu istinu. Sagledavajući ukupnu povijest našega kluba ta se drevna istina potvrđuje u potpunosti.

Staroslatinički nogomet počeo je svoj život u iznimno teškim uvjetima, koje novi naraštaju ne mogu, ni uz najbolju volju, zamisliti. Počeci pamte omeđene livade sumnjivih veličina,obilježene piljevinom iz mlina. Mreža na vratima nije bilo u nas sve do otprilike 1960. godine. Ograde oko igrališta i kućice za pričuvne igrače također nije bilo.Svlačionice za igrače, kao i tuševi za kupanje nisu bili niti u krajnjim primislima. Sa odjećom za igru, kao i sa obućom, itekako se oskudjevalo. Za trenirke se jedva znalo. Prijevoz se obavljao najprije zaprežnim kolima, kasnije biciklom, a ponekad vlakom. Za ljubav klubu ondašnjim igračima nije bio ni problem pješke otići na utakmicu. A toga je i bilo kada je protivnik bio iz susjednih sela. Kratko vrijeme, na odigravanje susreta i turnire putovalo se u traktorskoj prikolici mjesne poljodjelske zajednice. Previše je bio i prst jedne ruke za broj klupskih lopti u njegovim tada boljim vremenima.

No, sva ta tmurna stvarnost koje se danas bojimo i prisjećamo,polako se sa vremenom izmjenjuje i nestaje. Ozbiljnije se radu za stvaranje boljih uvijeta za život kluba prionulo početkom sedamdesetih. Izgradnja klupskog doma počela je u svibnju 1974. s građevinskim materijalom od srušenog starog vatrogasnog doma. U ljetu te godine udareni su temelji i počelo zidanje klupskog doma na Dubovki, koji je dovršen i stavljen u uporabu 1976., a njegova veličina kasnije se tokom godina postupno povećavala, a unutrašnjost potpuno uređivala.

Postavljena je i unutarnja željezna ograda oko igrališta, postavljena u propisane razmjere. Tada je nabavljena nova oprema, sa prvi put dresovima narađaste boje. Godine 1980. uveden je vodovod, a uređene su i svlačionice.

Nešto kasnije, sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća izvršeni su veliki zemljani radovi na i oko igrališta. Prokopani su kanali od nekoliko stotina metara dužine radi odvodnje, uređeno je pomoćno igralište, a prišlo se ozbiljno i planski izgradnji novog suvremenog igrališta, u skladu s najvišim dostignućima znanosti te vrste.

Drenažni radovi izvedeni su 1987. Nakon čega je dovezena muljika (oko 380 traktorskih prikolica). Navoženje ledine (gornjeg zemljano-travnatog sloja) iz Pričca počelo je 1989., posao je okončan iduće godine dovoženjem ledine iz Zbjega. Kordinator svih radova bio je Marko Lovinčić.

Danas je travnjak u Dubovki jedan od najkvalitetnijih, ako ne i najkvalitetniji u županiji. Redovito se održava, pa nogometaši „Svačića“ imaju vrhunske uvijete treniranja i igranja utakmica.

Dubovka – dom nogometnog kluba Svačić

Klupska boja je narančasta, premda je u ranijim periodima bila plava ili bijela.

Radovi na daljnjemu uređenju i proširenju klupskog doma nastavljeni su i u kasnijim godinama,pa se danas sa zadovoljstvom može reći da on ima sve potrebne sadržaje za normalan život i rad kluba.

ZAKLJUČAK

U klupskoj dugoj povijesti kroz klub je prošlo preko tisuću igrača. Nažalost, nije vođena sustavna evidencija igrača po generacijama, a dio postojeće arhive, kako kluba, tako i Nogometnog saveza, uništen je u Domovinskom ratu, pa nije moguće sastavit registar svih igrača. Ipak,uz već spomenuta imena ljudi najzaslužnijih za početak organiziranog igranja nogometa u Starom Slatiniku, valja istaći još neka zaslužna imena za razvoj staroslatiničkog nogometa.

Prije svih to su predsjednici: Nikola Vrzić, Mile Prskalo, Mića Bertok, Zvonko Hrsto, Marko Lovinčić, Zdravko Klašnja, Milan Cindrić, Mirko Cindrić, Josip Augustinović, Marinko Čuljak, Petar Lovinčić, Ivo Prskalo, Marko Matić i Ilija Gavran.

Svi oni, koji su, dajući nesebično sebe za boljitak ovoga našega kluba, postali su nezaobilazni dio njegove povijesti. Zato ih danas, kad sagledamo taj dugi put, obasut trnjem i slavljima, ne možemi i ne smijemo zaboravit. Bez njih, to možemo ustvrditi sa stopostotnom sigunošću, ne bi imali ovo što danas imamo. To je ono što uvijek, i danas i sutra, moramo imati na umu i prenositi na naraštaje koji dolaze. Oni su to, svojim doprinosom, itekako pošteno zaslužili.

U tu skupinu ljudi svakako pripadaju Jure Čuljak, Mladen Bagarić i Ante Blatančić . Njihova pomoć u razvoju kluba isto je nemjerljiva. Itekako su isto puno zaslužni da naš nogometni klub bude danas stabilni županijski prvoligaš.

Rezultatski najuspješniji treneri kluba bili su: Petar Vukoje, Karlo Pavić i Pavao Mataić.

Rad s mladima bio je najuspješniji od 1984. do 1988. kada je voditelj bio Petar Lovinčić, te od 2001. do 2006. kada je voditelj bio Dražen Kraljević.

U novijoj povijesti kluba u kojoj su zabilježeni i najbolji rezultati, kroz klub je prodefiliralo mnoštvo sjajnih nogometaša, čije bi nam nabrajanje oduzelo dosta prostora. Osim toga, još su u svježem sjećanju svima koji prate staroslatinički nogomet. Izdvajamo samo Dragu Pavića i naravno Tihomira Boltu, igrača koji je svojim talentom daleko nadmašio lokalne okvire i prava je šteta što nije dobio pravu priliku u najvišim stupnjevima hrvatskog nogometa.

Kroz svojih 65 godina postojanja nogomet je u Starom Slatiniku prolazio kroz manje ili više uspješna razdoblja, iz dana u dan je odrastao, da bi u današnje vrijeme bio najstabilniji.

U ovom velikom vremenu obilježavanja 65. obljetnice staroslatiničkog nogometa visoko uzdignimo do neba ime i znak našeg kluba, sa dikom i radošću, za slavu i veličinu Hrvatske.

NK SVAČIĆ
Igrači
Juniori
Pioniri
Škola nogometa
Stadion

Povijest NK Svačić
Prvi organizirani pristup unošenja nogometne igre u živote naših mještana zbio se tokom 1947. godine. Utemeljen je nogometni klub pod nazivom Fiskulturno društvo 'Polet'. VIŠE

Pratite nas i na Facebooku

Naslovnica | NK Svačić | Povijest kluba | Fotogalerija | Turniri | Sponzori | Forum
© NK Svačić - Stari Slatinik | Sva prava pridržana.